Kada danas otvorimo društvene mreže, gotovo je nemoguće ne primijetiti pistaciju. Nalazimo je u kremama, sladoledima, kroasanima, cannolima, tortama, pizzama, tjesteninama, pa čak i u vrhunskim restoranima s Michelinovim zvjezdicama. No, jeste li se ikada zapitali kako je jedan mali zeleni plod postao jedan od najtraženijih okusa na svijetu?Priča o pistaciji počinje prije više od 3.000 godina. Njezina domovina su područja današnjeg Irana, Turske, Sirije i Afganistana, gdje su je ljudi uzgajali mnogo prije nego što su se pojavile mnoge kulture koje danas smatramo uobičajenima. Arheološki nalazi pokazuju da su pistacije bile dio ljudske prehrane još u prapovijesti.Zbog svoje izdržljivosti i sposobnosti da raste u sušnim klimama, pistacija je postala važna namirnica za narode Bliskog istoka. Njezina hranjiva vrijednost, dug rok trajanja i bogat okus činili su je idealnom za trgovce koji su putovali tisućama kilometara. Karavane koje su prolazile Putem svile prenosile su pistacije prema Europi, Africi i Aziji. Vrlo brzo postala je simbol luksuza jer nije bila lako dostupna. Uzgoj stabla pistacije zahtijeva mnogo strpljenja – prvo ozbiljnije plodove daje tek nakon sedam do deset godina, a puni urod postiže tek nakon petnaestak godina. Upravo zbog toga pistacija nikada nije bila “jeftina” namirnica. Postoje i brojne legende o njezinoj vrijednosti. Jedna od najpoznatijih govori da je kraljica od Sabe pistacije proglasila kraljevskom hranom te zabranila običnim ljudima da ih beru za vlastite potrebe. Iako povjesničari raspravljaju o istinitosti te priče, ona pokazuje koliko je pistacija kroz povijest bila cijenjena. Dolaskom Rimljana pistacija se proširila po Mediteranu. Posebno su joj pogodovali klima i vulkansko tlo Sicilije. Upravo tamo nastaje jedna od najpoznatijih pistacija na svijetu, sicilijanska pistacija iz mjesta Bronte, koja raste na padinama vulkana Etna. Zahvaljujući vulkanskom tlu razvija iznimno intenzivan okus, bogatu aromu i prepoznatljivu zelenu boju, zbog čega je smatraju jednom od najboljih pistacija na svijetu. Godinama je pistacija bila uglavnom grickalica ili sastojak tradicionalnih kolača. Međutim, posljednjih dvadesetak godina vrhunski talijanski slastičari počeli su je koristiti na potpuno novi način. Pravu eksploziju popularnosti donijele su društvene mreže. Fotografije kroasana iz kojih se prelijeva gusta pistacija krema, cheesecakeova, tiramisua, panna cotte i raskošnih deserata prikupile su milijune pregleda.  Njezina priča nije završila na desertima. Danas se koristi u vrhunskoj gastronomiji na bezbroj načina. Dodaje se pestu, svježoj tjestenini, rižotima, pizzama, focacci, salatama, mortadeli, burrati, pa čak i uz ribu i meso. Kuhari cijene njezin orašasti okus koji jelima daje posebnu dubinu i eleganciju. Osim izvrsnog okusa, pistacija je i nutritivno vrlo vrijedna. Bogata je biljnim proteinima, vlaknima, nezasićenim masnim kiselinama, vitaminom B6, vitaminom E, kalijem, magnezijem i antioksidansima. Upravo zbog toga često se naziva jednom od najzdravijih orašastih namirnica. Danas najveći proizvođači pistacija dolaze iz Irana, Sjedinjenih Američkih Država, Turske i Italije. Svaka regija daje pistaciji poseban karakter, no talijanske pistacija kreme i gourmet proizvodi posebno su cijenjeni među ljubiteljima vrhunske gastronomije. Ako još niste otkrili zašto je cijeli svijet zaljubljen u pistaciju, možda je upravo sada pravo vrijeme. Jedna žlica kvalitetne pistacija kreme na toplom kroasanu, nekoliko kapi u sladoledu ili malo pistacije uz svježu burratu i tjesteninu dovoljno je da shvatite zašto ovaj mali zeleni plod već tisućama godina nosi nadimak “zeleno zlato”.