Špageti su jedna od najpoznatijih vrsta tjestenine na svijetu i simbol su talijanske kuhinje. Iako mnogi
vjeruju da ih je u Italiju donio putnik Marco Polo nakon povratka iz Kine u 13. stoljeću, povjesničari
smatraju da se tjestenina na području Italije koristila mnogo prije njegovih putovanja. Prvi zapisi o dugoj
tjestenini nalaze se još u 12. stoljeću na Siciliji, gdje su Arapi proizvodili suhu tjesteninu koja se mogla dugo
čuvati i lako transportirati. Upravo je ta mogućnost skladištenja omogućila širenje tjestenine diljem
Mediterana. Naziv “špageti” dolazi od talijanske riječi spago, što znači „uzica“ ili „špaga“, zbog njihovog
dugog i tankog oblika. Tijekom 17. i 18. stoljeća špageti postaju osnovna namirnica u južnoj Italiji, posebno
u Napulju, gdje su se proizvodili od durum pšenice i sušili na suncu. Dolaskom rajčice iz Amerike u Europu
u 16. stoljeću nastala je kombinacija koja će promijeniti gastronomiju – špageti s umakom od rajčice. Danas
su upravo špageti s rajčicom jedno od najprepoznatljivijih jela na svijetu. Danas se špageti proizvode u
brojnim varijantama, ali tradicionalni talijanski špageti i dalje se izrađuju od kvalitetne durum pšenice,
kuhaju se al dente i poslužuju uz različite umake poput pesto Genovese, Arrabbiate, Carbonare ili
Bolognesea.
Zanimljivost: Talijani smatraju da je voda u kojoj se kuhala tjestenina „tekuće zlato“. Bogata je škrobom
koji pomaže povezati umak i tjesteninu u savršeno kremasto jelo.

Zato vrhunski kuhari uvijek sačuvaju malo vode od kuhanja prije cijeđenja tjestenine.

Tajna vrhunskih kuhara krije se u vodi od kuhanja tjestenine!
Mnogi je nakon kuhanja jednostavno izliju u sudoper, a upravo se u toj naizgled običnoj vodi skriva jedna
od najvećih tajni kulinarstva. Tijekom kuhanja tjestenina u vodu otpušta škrob koji je pravo malo
gastronomsko blago. Taj škrob pomaže umacima da postanu kremastiji, gušći i da se savršeno povežu s
tjesteninom. Zato profesionalni kuhari gotovo nikada ne bacaju svu vodu od kuhanja. Dovoljno je sačuvati
jednu šalicu vode prije cijeđenja tjestenine. Kada umak djeluje pregusto ili želite postići onu svilenkastu
teksturu kakvu imaju jela u najboljim restoranima, dodajte nekoliko žlica sačuvane vode i promiješajte.
Rezultat je bogatiji okus, bolja povezanost sastojaka i savršeno kremasto jelo bez dodavanja vrhnja ili drugih
zgušnjivača. U svijetu talijanske kuhinje kaže se da voda od tjestenine nije otpad – ona je „tekuće zlato”
koje pretvara dobro jelo u nezaboravno gastronomsko iskustvo.