O nama

Sve je počelo jednog ljeta 2007. godine uz miris tijesta, toplinu peći i prve pizze koje sam radio na moru. Ono što je tada trebalo biti samo sezonski posao, s vremenom je postalo životni poziv, zanat i velika ljubav prema kuhinji.
Ljeta sam provodio radeći u pizzerijama na obali, a zime usavršavajući zanat po riječkim pizzerijama. Svaka kuhinja bila je nova priča – novi ljudi, novi recepti i nova iskustva. No, uz peći, tijesto i užurbanu atmosferu kuhinje, uvijek me posebno privlačilo jedno mjesto – špajza.Nekad je gotovo svaka kuća imala svoju špajzu. Malu, hladnu prostoriju u kojoj je uvijek bilo malo tame, ali i najljepših mirisa doma. Na Kvarneru bi nona rekla:

„Podi u špajzu po ulje i kapulu.”U Istri bi barba dobacio:
„U špensi ima još kumpiri i malo vina.”

Na policama redovi tegli, pomidori u šalši, maslinovo ulje, brašno, začini i domaće marmelade. U kutu sanduk s kumpirima, mreža puna kapule, glavica češnjaka koja visi s grede, demižane vina i negdje skrivena boca „za posebne goste”.
Špajza nije bila samo prostorija za namirnice. Bila je srce doma, mjesto gdje su se čuvali okusi, trud i uspomene.Kako sam kroz godine radio i nabavu za kuhinje, upravo sam tamo često provodio najviše vremena. Među policama punim sastojaka, počeo sam još više cijeniti kvalitetne namirnice i shvaćati koliko upravo one čine razliku između običnog i stvarno dobrog jela.

Radio sam u mnogim poznatim riječkim i opatijskim pizzerijama, ali me život kasnije odveo i mnogo dalje – na otok Gotland u Švedskoj. Tamo sam proveo sedam ljetnih sezona, a nekoliko godina i živio. Upoznao sam drugačiju gastro kulturu, nove ideje i drugačiji pristup kuhinji, ali prije svega ljude koji su ostavili trag u mom životu.Iz svih tih godina, iskustava i ljubavi prema hrani rodila se ideja o Špajzi – mjestu koje okuplja proizvode koje bih i sam želio imati na svojim policama. Proizvode iza kojih stoje kvaliteta, tradicija, mirisi kuhinje i priče koje bude osjećaj doma.Posebnu zahvalnost dugujem svojoj supruzi i obitelji koji su mi na cijelom putu bili najveća podrška i vjetar u leđa.

Od ljetnih sezona uz more, preko riječkih i opatijskih kuhinja pa sve do vjetrovitog Gotlanda

puno se toga mijenjalo – gradovi, kuhinje, ljudi i jezici.Ali jedna stvar ostala je ista: ljubav prema dobroj pizzi, kvalitetnim namirnicama, kuhinji i onom posebnom osjećaju kada otvoriš vrata špajze i odmah te dočekaju mirisi doma.

A ova priča... tek počinje.

Okusi doma, priče koje traju...